OBJAVLJENO U “SLUŽBENOM GLASNIKU GRADA SLUNJA” 7/2015 – 23. 09. 2015.
REPUBLIKA HRVATSKA
KARLOVAČKA ŽUPANIJA
GRAD SLUNJ
GRADSKO VIJEĆE
KLASA: 021-01/15-01/02
URBROJ: 2133/04-03/05-15-2
Slunj, 22. 09. 2015.
Na temelju članka 38. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine 99/99, 29/02 i 49/02-pročišćeni tekst) i članka 25. stavka 1. alineja 18. Statuta Grada Slunja (“Glasnik Karlovačke županije” 20/09, 6/13, 15/13 i 3/15) Gradsko vijeće grada Slunja na svojoj 24. sjednici održanoj dana 22. 09. 2015. godine donijelo je
ZAKLJUČAK
kojim se predlaže pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti
i zakonitosti članka 23. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani
(„Narodne novine“ 75/15)
I
Predlaže se Ustavnom sudu RH pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti
članka 23. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani („Narodne novine“ 75/15) koji glasi:
Članak 23.
U članku 91. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:
„(3) Za vojne lokacije i građevine iz stavka 2. ovoga članka Republika Hrvatska i Ministarstvo obrane oslobođeni su plaćanja komunalne naknade.“
Dosadašnji stavci 3. i 4. postaju stavci 4. i 5.
sa odredbama Ustava RH i Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi kako slijedi:
- s odredbama članak 3., 4. stavak 1., 5., 14. stavak 2., 48. stavak 2., 51., 135. stavak 1., 137. i 138. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14)
- s odredbama članka 18. i 19. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (“Narodne novine br. 33/01, 60/01-vjerodostojno tumačenje, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11 i 144/12).
II
1. Ustavne odredbe mjerodavne za ocjenu ustavnosti članak 23. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani („Narodne novine“ 75/15) jesu:
Članak 3.
Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustava najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.
Članak 4. Stavak 1.
U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
Članak 5. stavak 1.
U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavnom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.
Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.
Članak 14. stavak 2.
Svi su pred zakonom jednaki.
Članak 48.stavak 2.
Vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru.
Članak 51.
Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima.
Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti.
Članak 135. stavak 1.
Jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a osobito poslove koji se odnose na uređenje naselja i stanovanja, prostorno i urbanističko planiranje, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i sport, tehničku kulturu, zaštitu potrošača, zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša, protupožarnu i civilnu zaštitu.
Članak 137.
U obavljanju poslova iz svojeg djelokruga tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave samostalna su i podliježu samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih tijela.
Članak 138.stavak 1.
Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju pravo na vlastite prihode kojima slobodno raspolažu u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga.
2. Odredbe mjerodavne za ocjenu zakonitosti članak 23. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani („Narodne novine“ 75/15) i njegovu neusklađenost sa Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (“Narodne novine br. 33/01, 60/01-vjerodostojno tumačenje, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11 i 144/12) jesu:
“III. SAMOUPRAVNI DJELOKRUG OPĆINE, GRADA I ŽUPANIJE
Članak 18.
Općina, grad i županija samostalne su u odlučivanju u poslovima iz svoga samoupravnog djelokruga u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i ovim Zakonom.
Članak 19.
Općine i gradovi u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni državnim tijelima i to osobito poslove koji se odnose na:
– uređenje naselja i stanovanje,
– prostorno i urbanističko planiranje,
– komunalno gospodarstvo,
– brigu o djeci,
– socijalnu skrb,
– primarnu zdravstvenu zaštitu,
– odgoj i osnovno obrazovanje,
– kulturu, tjelesnu kulturu i šport, – zaštitu potrošača,
– zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša,
– protupožarnu i civilnu zaštitu,
– promet na svom području
– te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.
Posebnim zakonima kojima se uređuju pojedine djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka odredit će se poslovi čije su obavljanje općine i gradovi dužni organizirati te poslovi koje mogu obavljati.”
III
Prijedlog za pokretanje postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti članka 23. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani („Narodne novine“ 75/15) podnosimo iz slijedećih razloga:
Člankom 23. dopunjuje se članak 91. izvornog Zakona o obrani („Narodne novine“ 73/13) na slijedeći način:
U članku 91. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:
„(3) Za vojne lokacije i građevine iz stavka 2. ovoga članka Republika Hrvatska i Ministarstvo obrane oslobođeni su plaćanja komunalne naknade.“
Dosadašnji stavci 3. i 4. postaju stavci 4. i 5.
Smatramo da je citiranim odredbama povrijeđeno pravo jedinica lokalne samouprave, konkretno Grada Slunja na vlastite prihode kojima Grad slobodno raspolaže u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga čime su povrijeđene odredbe članka 3., 4., 5. stavka 1., članka 14. stavka 2., članka 48. stavka 2., članka 51., 135. stavka 1. članak 137. i članka 138. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
Nadalje, navedene odredbe u suprotnosti su sa odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (“Narodne novine br. 33/01, 60/01-vjerodostojno tumačenje, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11 i 144/12)– konkretno sa odredbama članka 18. i 19. koji uređuju samoupravni djelokrug jedinica lokalne samouprave stavljajući određene poslove, između ostalog i poslove komunalnog gospodarstva, u isključivu nadležnost jedinica lokalne samouprave.
Poslovi komunalnog gospodarstva uređeni su Zakonom o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03-pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09,94/11, 144/12, 94/13 i 153/13 147/14 i 36/15) temeljem kojeg su jedinice lokalne samouprave obvezne (članak 2. stavak 2. Zakona ) osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti, osigurati obavljanje komunalnih djelatnosti na načelima održivog razvoja ..“
Člankom 22. Zakona o komunalnom gospodarstvu definirano je da je komunalna naknada prihod proračuna jedinica lokalne samouprave koji se koristi za financiranje obavljanja slijedećih komunalnih djelatnosti: „odvodnje atmosferskih voda, održavanje čistoće u dijelu koji se odnosi na čišćenje javnih površina, održavanje javnih površina, održavanje nerazvrstanih cesta, održavanje groblja i krematorija i javnu rasvjetu. Stavkom 2. istog članka utvrđeno je da „komunalnu naknadu plaćaju vlasnici, odnosno korisnici stambenog prostora, poslovnog prostora, garažnog prostora, građevnog zemljišta koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti, neizgrađenog građevnog zemljišta.“
Člankom 23. stavkom 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ovlašteno je predstavničko tijelo na donošenje odluke o komunalnoj naknadi kojom se, pored ostalog, utvrđuju nekretnine važne za JLS koje se u potpunosti ili djelomično oslobađaju od plaćanja komunalne naknade, opći uvjeti i razlozi iz kojih se u pojedinim slučajevima može odobriti potpuno ili djelomično oslobađanje od plaćanja komunalne naknade te izvori sredstava iz kojih će se namiriti iznos za slučaj potpunog ili djelomičnog oslobađanja od plaćanja komunalne naknade.
Citiranim Zakonom dano je isključivo ovlaštenje predstavničkom tijelu JLS da utvrdi nekretnine važne za JLS koje se u potpunosti ili djelomično oslobađaju od plaćanja komunalne naknade, te pojedinačne slučajeve oslobođenja od plaćanja komunalne naknade, ali i obveza da se utvrde izvori sredstava iz kojih će se namiriti iznos za slučaj potpunog ili djelomičnog oslobođenja.
Navedeno je razumljivo ako znamo da je komunalna djelatnost odredbom članka 135. Ustava RH stavljena u isključivo nadležnost jedinica lokalne samouprave što je preuzeto Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi u naprijed citiranim odredbama članka 18. i 19. Zakona.
Člankom 138. Ustava RH utvrđeno je da jedinice lokalne samouprave imaju pravo na vlastite prihode kojima slobodno raspolažu u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga.
Ukoliko je jedinica lokalne samouprave ovlaštena slobodno raspolagati svojim prihodima, poglavito u djelatnostima koje su stavljene u njenu isključivu nadležnost (kao što je komunalna djelatnost) postavlja se pitanje od kuda pravo središnje vlasti da za sebe kao vlasnika (propisom kojim se uređuje …“organiziranje za obranu i ostvarenje obrambene funkcije u Republici Hrvatskoj“ … (vidi članak 1. stavak 1. Zakona o obrani) ustanovi povoljnija prava od onih koja su Zakonom utvrđena za sve vlasnike.
Iz svih odredbi važećih zakonskih propisa proizlazi da je RH kao vlasnik u jednakom statusu, s jednakim pravima i obvezama kao i bilo koja druga fizička ili pravna osoba.
Tako je člankom 1. stavkom 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) jasno određeno da „postoji samo jedna vrsta prava vlasništva“. Nadalje, člankom 35. stavkom 1. istog Zakona definirano je da Republika Hrvatska i druge pravne osobe javnog prava koje su nositelji prava vlasništva imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak položaj kao i privatni vlasnici ako zakonom nije što drugo određeno. Smatramo da bi u konkretnom slučaju samo Zakon o komunalnom gospodarstvu kao specijalni zakon mogao definirati izuzetke od obveze plaćanja komunalne naknade.
Naprijed istaknuti stav proizlazi i iz odredbi Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 47/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13 i 26/15) koji u članku 13. definira poreznog obveznika kao „svaku osoba koja je kao takva određena zakonom kojim se uređuje pojedina vrsta poreza.“
Obzirom se na utvrđivanje i naplatu komunalne naknade podredno primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona (slijedom odredbi članka 23. stavka 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu) to je odredba članka 23. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani u suprotnosti s odredbama Općeg poreznog zakona.
Posebno želimo ukazati na neprimjerenu nomotehničku neusklađenost i povredu osnovnih načela nomotehnike sadržanih u izričaju članka 23. Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o obrani koji intervenira u članak 91. Zakona o obrani koji nosi naslov „Poslovi vojnog graditeljstva“ i sadržajno uređuje pitanje građenja vojnih objekata. Izmjenama sadržanim u članku 23. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona između definicije pojma vojnih lokacija i građevina koja je sadržana u stavku 2. osnovnog članka i pojma graditeljskog osiguranja vojnih lokacija i građevina (stavak 3.) dodaje se osporavani tekst kojim se utvrđuje oslobođenje vojnih lokacija i građevina Republike Hrvatske i Ministarstva obrane od plaćanja komunalne naknade.
Institut komunalne naknade nema nikakve veze sa građenjem, održavanjem ili uklanjanjem građevina o kojima govori članak 91. osnovnog Zakona o obrani pa je ugradnja ove odredbe u navedeni članak neprimjerena i nomotehnički neprihvatljiva.
Pored nomotehničke neusklađenosti sadržajna izmjena koju donosi članak 23. Zakona i o izmjenama i dopunama može rezultirati značajnim promjenama u visini ostvarenih prihoda jedinica lokalne samouprave s osnova komunalne naknade kao prihoda kojeg plaćaju svi vlasnici i korisnici nekretnina s primarnim ciljem osiguranja dostatnih sredstava za održavanje postojeće komunalne infrastrukture a podredno i građenje nove. Naime, stavkom 2. članka 91. Zakona o obrani kao vojne lokacije i građevine definirane su „nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske koje su dane na upravljanje i raspolaganje Ministarstvu obrane, kao i nekretnine koje se unajmljuju za rad, smještaj i obuku zapovjedništva, postrojbi i ustanova te posebne vojne građevine specifične namjene“. Dosljednom primjenom osporavane odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani od obveze plaćanja komunalne naknade nisu izuzete samo nekretnine u vlasništvu RH već i svaka druga nekretnina koju Ministarstvo obrane unajmi za rad, smještaj i obuku zapovjedništva, postrojbi i ustanova. U budućnosti će stoga, Ministarstvo obrane i u slučaju da unajmi višestambenu zgradu za potrebe smještaja zapovjedništva ili pripadnika neke svoje postrojbe u kojoj su vlasnici plaćali komunalnu naknadu, od trenutka davanja u najam Ministarstvu obrane isto će biti oslobođeno plaćanja komunalne naknade.
Postavlja se legitimno pitanje: Zbog kojeg bi razloga samo uslijed promjene korisnika nekretnine nastupilo oslobođenje od obveze plaćanja komunalne naknade jer se za njeno svakodobno korištenje i dalje koristi sva ona infrastruktura koju su do tada koristili vlasnici i zbog čijeg je korištenja komunalna naknada bila uvedena?
Navedeno bi bilo razumljivo kada bi Zakon propisivao drugi oblik obeštećenja koje bi jedinica lokalne samouprave ostvarivala u navedenim slučajevima a koja bi predstavljalo zamjenski izvor prihoda umjesto uskraćene komunalne naknade ( kao u slučajevima kada predstavničko tijelo utvrđuje oslobođenja od obveze plaćanja komunalne naknade uz obvezu određivanja izvora prihoda iz kojih će se navedeno namiriti).
Obzirom Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obrani nema sličnu odredbu, ista predstavlja grubo miješanje središnje vlasti u poslove koji su Ustavom i zakonom stavljeni u isključivu nadležnost jedinice lokalne samouprave. Osporavanim se odredbama Ministarstvo obrane kao vlasnik ili korisnik imovine stavlja u znatno povoljniji položaj u odnosu na svakog drugog vlasnika ili korisnika nekretnina.
Zbog svega naprijed navedenog smatramo da je članak 23. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani suprotan načelu jednakosti i socijalne pravde iz članka 3. Ustava RH; suprotan odredbi članka 14. stavak 2. Ustava RH koji jamči jednakost svih pred zakonom jer RH kao nositelja vlasničkih ovlaštenja stavlja u povoljniji položaj u odnosu na ostale vlasnike (pravne i fizičke osobe); suprotan odredbi članka 48. stavka 2. Ustava RH koji obvezuje nositelje vlasničkog prava da pridonese općem dobru jer RH izuzima iz obveze plaćanja komunalne naknade kojom se održava komunalna infrastruktura koja je od javnog odnosno općeg interesa; suprotan članku 51. Ustava RH koji utvrđuje obvezu svih da sudjeluju u podmirenju javnih troškova; suprotan članku 135. stavku 1. i članku 137. Ustava kojima se jedinicama lokalne samouprave jamči samostalnost u uređuju pitanja iz svoje nadležnosti, te suprotan članku 138. stavku 1. Ustava RH koji jedinicama lokalne samouprave jamči pravo na vlastite prihode i slobodno raspolaganje istima.
Pored neusklađenosti s odredbama Ustava RH, navedeni je članak Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani u suprotnosti sa odredbama članka 18. i 19. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji u isključivu nadležnost jedinica lokalne samouprave, između ostalog, stavlja i uređivanje pitanja komunalnih djelatnosti. Pravo na samostalno uređivanje pitanja vezanih uz komunalne djelatnosti može biti ograničeno samo Ustavom i specijalnim zakonom (Zakonom o komunalnom gospodarstvu), nikako ne zakonom kojim se uređuju pitanja organiziranja obrane.
IV
Predlaže se Ustavnom sudu Republike Hrvatske da temeljem članka 43. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ 99/99, 29/09 i 49/02) donese
RJEŠENJE
kojim se pokreće postupak ocjene suglasnosti članak 23. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani („Narodne novine“ 75/15) s odredbama članaka 3., 4. stavka 1., 5. 14. stavak 2., 48. stavka 2., 51., 135. stavka 1. , 137. i 138. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10 i 85/10), te odredbama članka 18. i 19. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (“Narodne novine br. 33/01, 60/01-vjerodostojno tumačenje, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11 i 144/12).
te da temeljem članka 55. stavka 1. i 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ 99/99, 29/09 i 49/02) donese slijedeću
ODLUKU
- Utvrđuje se da su odredbe članka 23. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani („Narodne novine“ 75/15) protivne odredbama članka 3., 4. stavka 1., 5. 14. stavak 2., 48. stavka 2., 51., 135. stavka 1., 137. I 138. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10 i 85/10).
- Utvrđuje se da su odredbe članka 23. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani („Narodne novine“ 75/15) suprotne odredbama članka 18. i 19. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (“Narodne novine” 33/01, 60/01-vjerodostojno tumačenje, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11 i 144/12).
- Ukida se odredba članka 23. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani („Narodne novine“ 75/15).
- Ukinuta odredba Zakona prestaje važiti danom objave odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u „Narodnim novinama“.
PREDSJEDNICA
GRADSKOG VIJEĆA:
Marina Mrkonja
