Otkrivanje spomenika olimpijcu Milanu Neraliću

 

 

Milan Neralić, prvi je Hrvat koji je nastupio na Olimpijskim igrama i prvi Hrvat koji je osvojio olimpijsko odličje.

Rođen je 26. veljače 1875. u Slunju, gdje je završio i osnovnu školu. Od mladosti je bio talentiran za sport, tjelesno snažan, spretan i koordiniran, a karakterno samouvjeren i odlučan. Isticao se kao izvrstan vježbač na ručama, preči i krugovima te odličan plivač. Rado je dizao utege dok mu je planinarenje bilo velika strast.

U vojsci u Karlovcu Neralić se prvi put susreo s mačevanjem, a od tamo je 1895. godine poslan u Bečko Novo Mjesto na Institut za vojne učitelje mačevanja i tjelovježbe.

Nakon ponešto slabijeg početka i loših ocjena na Institutu, Neralić se gotovo fanatično posvetio školovanju i ubrzo istaknuo kao jedan od najboljih učenika. Trenirao je svaki slobodni trenutak u spavaonici, na tavanu, u podrumu vojarne, svakodnevno i do ponoći. Nakon završenog školovanja ostao je na Institutu raditi kao pomoćni trener, zatim kao glavni učitelj mačevanja, a 1908. odlazi u Berlin gdje je podučavao u građanskim i vojničkim klubovima sve do 1914., kada se opet vraća u Beč i podučava mačevanje i skijanje.

U Austriji i Njemačkoj Neralić je izučio i trenirao više istaknutih mačevaoca. Postoji informacija da je u Berlinu bio i učitelj mačevanja njemačkog prestolonasljednika, no svakako najpoznatiji Neralićev učenik bio je Richard Verderber, osvajač srebrne medalje ekipno u sablji i brončane pojedinačno u floretu na Olimpijskim igrama 1912. u Stockholmu.

Već od 1898. godine kao pomoćni učitelj mačevanja, a zatim kao učitelj mačevanja, nastupao je s velikim uspjehom na vojnim turnirima i mačevalačkim akademijama po cijeloj Monarhiji, ali i izvan države, pa je svojedobno bio jedan od najuspješnijih natjecatelja svijeta.

Na mačevalačkom turniru drugih Olimpijskih igara u Parizu 1900. godine. Neralić je zauzeo treće mjesto za Austriju, u disciplini sablje.

Supruga Milana Neralića, Wilchelmina također je bila profesionalna učiteljica mačevanja, a njena učenica i nećakinja, Ellen Müller-Preis bila je svojedobno jedna od najboljih floretašica svijeta – devetnaest puta bila je prvakinja Austrije, četiri puta svjetska prvakinja te olimpijska prvakinja 1932. u Los Angelesu.

Iako nikada nije djelovao kao učitelj mačevanja u Hrvatskoj, veliki broj časnika i dočasnika iz Hrvatske završio je Tečaj u Bečkom Novom Mjestu, učeći mačevanje izravno od Neralića ili od njegovih učenika. Neralić je uvijek ostao iznimno vezan za Hrvatsku, pa je u Slunj i Zagreb dolazio radi mačevanja i odmora. U Zagrebu je nastupao na mačevalačkim akademijama, na koje je dovodio ondašnje najbolje učitelje mačevanja iz Beča i Bečkog Novog Mjesta. Godine 1912. priredio je mačevalačku akademiju u Slunju na kojoj je nastupio sa svojom suprugom Wilchelminom, što je bila senzacija. Svaki njegov dolazak u domovinu najavljivan je i praćen s osobitom pažnjom, i uvijek je davao dodatan poticaj razvoju mačevalačkog sporta kod nas.

Milan Neralić umro je 17. veljače 1918. u Bečkom Novom Mjestu, gdje je i pokopan na tamošnjoj vojnoj akademiji.

 

Kako je ustanovljena nagrada HOO-a MILAN NERALIĆ i nastanak skulpture koja predstavlja nagradu?

Godine 2019. Hrvatski olimpijski odbor ustanovio je nagradu Milan Neralić, za izniman doprinos razvoju sporta na lokalnoj razini. Čelni ljudi HOO-a predložili su Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (ALU) suradnju na realizaciji statue koja će fizički predstavljati nagradu Milan Neralić. ALU je raspisala interni nagradni natječaj za izradu idejnog likovnog i kiparskog rješenja nagrade. U natječaju je naglašena tema te su propisani elementi za nagradu, određeno je vrijeme provođenja natječaja, sudionici (studenti svih odsjeka Akademije), organizacijski odbor te Povjerenstvo za ocjenjivanje koje su činila četiri profesora ALU-a (red. prof. art. Alem Korkut, izv. prof. art. Neven Bilić, red. prof. art. Damir Mataušić, izv. prof. art. Alen Novoselec) te jedan predstavnik HOO-a (Siniša Krajač) i predstavnik PR agencije (Ninna Lara Vidaković). Najboljim radom proglašen je rad Matije Gajića Puškarića, tada studenta druge godine, a njegovo utjelovljenje Milana Neralića pretočilo se u brončani kipić na drvenom postamentu, koji svake godine primaju četiri sportska djelatnika i jedna sportska udruga za značajan doprinos razvoju sporta na lokalnoj razini.

 

O inspiraciji za izradu statue prema kojoj je izrađen i spomenik Milanu Neraliću:

Prvonagrađeni rad Matije Gajića Puškarića, iako jedan od rijetkih radova čisto figurativnog izričaja, najkompleksnije izražava duh olimpizma te većinu premisa zadanih natječajem. Rad je svojevrsna oda suparniku, ali i osobi kojoj se dodjeljuje kao sljedniku najplemenitijih osobina sporta i sportskog duha. Modelacijom autor reinkarnira patinu vremena začetka olimpizma u Hrvatskoj, ali i njegovo udivljenje dostojnim i časnim suparnikom. Jastuk s položenim mačem simbolički poništava ubojitost mača i asocijativno pretvara mač u pero – poruku slavljenja suparnika. Blagi naklon jednako sugerira dostojanstvo Neralića kao osobe, ali i njegovo nasljeđe vrednota viteštva i respekta suparnika, kao i čovjeka izrazitih moralnih osobina. Odabir bronce kao završnog materijala jasna je poveznica Neralićeve brončane olimpijske medalje s odabranim materijalom finalne izvedbe skulpture.

 

Realizacija spomenika Milanu Neraliću, prema vizualu statue – nagrade HOO-a:

Nakon prve svečane dodjele nagrade Milan Neralić u zagrebačkom Westinu, 2019. godine, gdje su bili izloženi radovi svih sudionika koji su sudjelovali u natječaju ALU-a za izradu spomenute nagrade, bilo je jasno da je krajnji čas da se i u Neralićevom rodnom Slunju, postavljanjem spomenika, oda počast prvom hrvatskom olimpijcu ovjenčanom olimpijskim odličjem. Nakon preliminarnih dogovora s čelnicima HOO-a i ALU-a, krenulo se u realizaciju spomenika koji je, tri godine kasnije, ugledao svjetlo dana u rodnom gradu Milana Neralića za koji je, tijekom cijelog svog života, ovaj izuzetni sportaš bio iznimno vezan.